četvrtak, 12.07.2007.
Što znači biti "duhovan"???
Moram odgoditi, na kratko, svoja razlaganja o opstojnosti Božjoj i na mjesto njih staviti temu duhovnosti. Naime, redoviti sam posjetitelj kršćanskih i onih blogova koji se samo tako proklamiraju. Na tim i takvim blogovima pronalazim, blago rečeno, takvih bljuzgarija da se osjećam prozvanim progovoriti o temi duhovnosti.
Današnji je čovjek (zapadnjak) konzumističko - hedonističko - materijalistička zvijer i kao takav proždire i duhovnost, a ono je nešto suprotno ovoj k - h - m stečevini. Svakako, svaki čovjek osjeća potrebu za duhovnošću, bilo na ovaj ili onaj način, ali potreba nije isto što i znanje. Druga stvar koja resi homo sapiensa današnjice je neutaživa glad za glupošću i fascinantna odbojnost prema istini.
Sad kad smo saznali kakav je prosječan čovjek treba profilirati "duhovnjake". To su ljudi čije su se spoznaje u jednom trenutku, uzrokovane kojekavim osobnim tragedijama, proširile na transcedentno, bilo u njima samima, bilo u svijetu. Jednoj k - h - m zvijeri takva spoznaja je nešto novo, nešto fascinantno, briljantno i svaki atomić energije, koji je ranije bio korišten za sve i svašta, sada biva usmjeren na taj novi objekt - u ovom slučaju to je bog (namjerno pišem malim slovom). Živimo u kršćanskoj okolini i vrlo je logično da će takav jedan čovjek krenuti putem RKC-a. U početku sve je za njega novost i svoje iskustvo "obraćenja" smatra najvrhunaravnijom stvari koju je čovjek ikada doživio, i to se dogodilo baš njemu - kakva privilegija. Sve počinje gutati; sličice Isusa i Marije, molitve protiv ovisnosti, navezanosti, devetnice, desetnice, jedanaestice (a ne to je tramvaj), hodočašća se uplaćuju šakom i kapom, sve,sve,sve. Tada krene i fundamentalno shvaćanje svoje vjere, Biblije i vjerskih istina. Među prvim pojavama je objeručke prihvaćena đavlova teologija: uživanje je grijeh. Tada krenu trapljenja i pokore, a užitak koji je u njegovu srcu, kada čini teške stvari i u tom dobro uspjeva, govori mu: "Ja sam svet". Tada počinje shvaćati da mu se drugi dive, a užitak se razgori u sladak, uništavajući oganj. Toplina ovog ognja nalikuje Božjoj ljubavi. Hrani se istim krepostima kojima se hrani plamen ljubavi. Izgara od divljenja samome sebi i misli. "Ovo je oganj Božje ljubavi." On misli da je njegov ponos Duh Sveti. Slatka toplina uživanja postaje mjerilo svih njegovih djela. Slast koju kuša u činima koji ga navode da se divi samome sebi, vuče ga da posti, ili moli, ili se sakriva u samoću, ili počinje novi kršćanski blog. I kada je to uspjelo on misli da je njegov osjećaj zadovoljstva slast Duha Svetoga. I zato ti kvazi kršćanski blogovi vrve hvalospjevima o Duhu Svetom. Ali, kada je jedanput pošao na tu stazu, nema više granica zlu na koje ga može povući njegovo samozadovoljstvo u ime Boga, Njegove ljubavi i za Njegovu slavu. On tako uživa u sebi da ne može podnositi tuđi savjet. Kada se netko usprotivi njegovim željama, savije ponizno glavu i pričinja se kao da to prihvaća, ali u svom srcu kaže: "Progone me svjetski ljudi. Nesposobni su da razumiju onoga kojega vodi Duh Božji." I zato moji komentari bivaju ne rijetko izbrisani kao nepodobni za svete stvari kao što su njihovi blogovi. Iza toga on je deset puta tvrdoglaviji nego prije. Strašna je stvar kada si takav umišlja da je prorok ili Božji poslanik ili čovjek koji ima zadatak preoblikovati svijet.
Nanjušim takve blogove na kilometre i smatram da donose više zla nego dobra. Jedna od prvih karakteristika po kojem možete raskrinkati takav blog je molba u jednom od boxeva kojom se moli da se ne psuje, ne vrijeđa, jer oni su katolici, jadni i neotporni na takve svjetovne govore (moj dodatak). Licemjerština u svakom pogledu.
Svaka sličnost sa stvarnim blogovima namjerna.
