četvrtak, 26.07.2007.
Bog je lud!!!
Baš su me pitanja zelenečajice koja mi je postavila u komentarima inspirirala da napišem novi post. I, naravno, nisam se uvrijedio što si me sve to pitala, bio bih lud:) kada bi se uvrijedio. Volim naprezat mozak takvim pitanjima, to mi je baš zanimljivo.
Ako Bog postoji on mora biti savršen. Ako Bog ne bi bio savršen to onda ne bi bio bog, već nekakav demijurg. Dakle, ako Bog postoji on ne može a ne biti najbolji i najpametniji. Biti lud je striktno ljudska kategorija vezana uz nekakav fizički poremećaj, ali često drugačije nazivamo ludim. Kako Bog nije tjelesan tako mu je spriječeno da bude lud, barem što se tiče psihičke ludosti, no kako je on savršena ljubav (drugačiji od nas) iz toga možemo zaključiti da bi i mogao biti lud prema ljudskim mjerilima, ali prvo moramo definirati što je ne ludo. Ne ludo je, ako ćemo uzeti global, svakodnevno čovjekovo ponašanje sa primjesama pogrešaka, greškica i sličnih stvari. Ne ludo ponašanje uključuje brigu za sebe, hranjenje ega, zaokupiranost samim sobom i ostale tipične stvari. Kada bi se pojavio neki čovjek koji ne bi brinuo o tim stvarima proglasili bi ga ludim. Kada bi nekome ljubav bila jedini uvijet ponašanja taj bi nam bio čudan, ne ljudski i na kraju bi ga proglasili ludim. Bog je ljubav i prema ljudskim mjerilima on, čini se, jest lud, no pravo pitanje glasi jesmo li mi ludi prema Božjim mjerilima????
Smisao patnje.......smisao smisla..... Ako niječem smisao znači da u glavi imam spoznaju smisla, jer samim nijekanjem zaključujem da postoji suprotno, da postoji smisao. Smisao dakle postoji. Ako bi poslije smrti nestali u ništavilu to ne bi imalo smisla, analogno tome život poslije smrti postoji, jer život je smislen, a smisao ne završava besmislom, bio bi to paradoks. Taj smisao je u onome koji nam daje da živimo, koji je potpuno dobro. S obzirom da smisla ima, onda sve ima smisla, pa tako i patnja. Kakvog smisla ima patnja????? Moj ograničen mozak mi govori da je smisao patnje u rastu, čišćenju, sazrijevanju.
Što se mijenja ako ne bi bilo smisla? Sve se mijenja. Za početak mijenja se život, naime, ne bi ga bilo, jer ono što nema smisla to ne može postojati. A ako nema života onda nema ni nas, onda nema ničega......ali i ništa ima smisla, a kako tamo gdje ima smisla ne može biti ništa, ništa ne postoji, odnosno besmisao ne postoji!!! HE HE HE :)
Ovo su moja osobna promišljanja i nikome ih ne namećem. Zašto se opravdavam? Pa da mi opet netko ne upadne sa spikama kako sam ovakav i onakav.
