utorak, 31.07.2007.
(A)teisti
Često čujem konstataciju kako su ateisti bezbošci, uzročnici svih zala, najveće zlo, jadnici, potrebni žaljenja, potrebni ozdravljenja itd. Nekada sam i sam slično mislio, ali samo zato jer sam ne promišljajući, ili bojeći se promišljanja prihvatio tuđe, neuke, primitivne misli.
Drugi problem ove tematike je što i sami „ateisti“ ne znaju što znači taj pojam. Često čujem da ljudi kažu kako su ateisti, a onda iznesu solidnu tvrdnju o postojanju nekoga ili nečega što je uzrok postojanju.
Čovjek je jedino živo biće koje se pita ima li smisla. Pogotovo kada doživi neku nepravdu ili zlo; tada jeca i pita se: postoji li Bog kada dopušta ovakvu nepravdu, zlo? Samim zapitkivanjem čovjek postavlja zahtjev da svijet, ljudsko postojanje mora imati smisla. Na temelju toga može spoznati zlo, pobuniti se protiv zla, jer ne vidi smisao u tome. Ako spoznaje suvislost postojanja, priznaje i Božju opstojnost, taman ne poznavao tog Boga. U biti tko odbacuje Božje postojanje na taj način, on odbacuje krivo poimanje Boga, nešto besmisleno, dok je vjera u pravoga Boga vjera u smisao samu. Taj čovjek krivu sliku boga odbacuje u ime stvarnog Boga koji mu je ostao nespoznat. Taj čovjek onda nije ateist već pravi tražitelj Boga. Razlozi zašto je odbacio ustaljenu sliku Boga mogu biti razni; od prestrogog oca radi kojeg kasnije zazire od svakog autoriteta, pa tako i slike Boga koja mu se nudi, do stresnih situacija koje je doživio a uzrokuju bunt prema bilo kojoj vrsti uniformiranja ili nešto treće. Unatoč svemu tome, takav čovjek i dalje u sebi nosi žeđ za smislom, ljubavlju i vječnošću. Apsloutna je nepravda takve ljude proglasiti neprijateljima Boga ili ljudi, stigmatizirat ih na ovaj ili onaj način.
Prema meni, ateisti su ljudi koji ne prihvaćaju ustaljenu sliku Boga zbog nekog objektivnog razloga. To ih ne čini manje ljudima, upravo suprotno, sama činjenica da nemaju definiranu sliku Boga u glavi čini ih otvorenijima za razmišljanje, traženje i propitkivanje o smislu i Bogu od klasičnih vjernika, a upravo je ta odlika najposebnija vrlina ljudskih bića. Samo propitkivanje ne znači i odgovor, ali svakako, kod ljudi čistih srdaca, i sam Bog će pripomoći u spoznaji istine, barem onoliko koliko je ta osoba sposobna spoznati ju.
Dakle, naziv ateist za takvog čovjeka je krivi naziv. Po mom skromnom sudu ateisti, prema nominalnoj definiciji, ne postoje. Postoje oni koji vjeruju u Boga, oni koji uz što vjeruju i traže tog Boga i oni koji sumnjaju u Boga. I jedni i drugi i treći su na dobrom putu.
