četvrtak, 22.11.2007.
O Bogu Staroga saveza
Što napisati o starosaveznom Bogu? U isto je vrijeme dalek i bliz, pun ljubavi i pun mržnje, donositelj dobra i donositelj zla; pun kontradikcije, a opet, Bog koji spašava.
Kako bilo, prvi preduvjet razumijevanja takvog čudnog Boga je činjenica da je svaka riječ i zarez koji su pisani o njemu djelo ruku čovječjih, no u isto vrijeme i njegova objava, njegov nalog. Kako Bog nikada ne ide kontra svojih stvorenja tako se zbilo i sa objavom. Čovjek je, tu nema sumnje, evoluciono stvorenje, baš kao i svako drugo, i u samu zoru čovječanstva, kada čovjeku bijahu dani razum i spoznaja, Bog ne htjede objaviti se kao kakav daleki Bog, u punini – ljudima neshvatljivoj, već baš kako i doliči savršenom biću – savršeno. Za čovjeka to savršeno jest ne savršeno, odnosno ne potpuno. I kako je čovjek od nesvjesnog bića lagano evoluirao u svjesno, odgovorno biće, tako je Bog korak po korak sebe objavljivao po ljudima tankoćutnog srca i uma na njima shvatljiv način. U početku im se objavio u njihovom strahu pred nepoznatim, pred prirodom. Zatim, spoznahu razne bogove, no strpljivi je Bog tako stvorio čovjeka da kroz vlastite greške i lutanja nauči nešto i o njemu samome. Nakon tisuća godina grešaka i lutanja rodio se i Abraham, onaj prvi koji je povjerovao u Jahvu, a ponizni Bog prihvati priprosti način spoznaje njega i njegovih sinova. I kako je čovjek napredovao u spoznaji i čovještvu, tako se i starosavezni Bog mijenjao zajedno sa njime i tako onaj koji pobi prvorođence Egiptu postade Abba – tatica Isusa Krista.
Kao zaključak bi htio izreći mišljenje kako je starosavezni Bog uvelike bio ljudski instrument za dovođenje razularenog naroda u red i disciplinu, no i sredstvo za razjašnjenje misterija smisla života. To su samo neki aspekti manipuliranja Božjim imenom, no najfascinantnija uloga starozavjetnog Boga jest to nezamjetno preodgajanje čovjeka od primitivnog stvora do punine Isusa Krista i njegove poruke ljubavi. Nesumnjivo ovdje je riječ o svojevrsnoj duhovnoj i mentalnoj evoluciji i Božjem korištenju evoluciji podložnog ljudskog mozga za svoju objavu i preodgoj čovjeka. To je glavna slika starosaveznog Boga uz pomoć koje bolje razumijevamo pregršt kontradikcija i ostale starosavezne događaje današnjem čovjeku toliko daleke, sablažnjive i neshvatljive.
