Često mi se u životu dogodilo, kada sam proživio kakvu nepravdu, da se zapitam postoji li neko mjesto za te i takve tlačitelje koji čine nepravdu? Nekako najpoznatije ime tog mjesta, stanja još bolje sročeno, je pakao. Baš sam se mnogo zapitkivao, a protupitanje, koje se samo nameće, je ako je Bog ljubav i beskrajno dobar kako to da ljude trpa u pakao??? Kršćanski nauk nas uči da ljudi sami sebe osuđuju na pakao, sami odabiru to stanje duše.
Moje promišljanje je slijedeće. Čovjek, živeći na zemlji, nema mogućnost spoznati Boga u njegovoj punini zbog čiste činjenice naše kontigencije. Dakle, čovjek ne može spoznati Boga kao apsolutnu ljubav čak ni u najidealnijim prilikama. Kako nitko ne odrasta i ne živi u idealnim uvjetima, mogućnosti za bilo kakvu spoznaju Boga su prilično mali. Kako bilo, spoznaja se događa, ali na naš kontigentan i ograničen način. Dalje, ako Bog prepušta ljudima da se osuđuju sami, ali na temelju parcijalne, mizerne spoznaje, kakva nam je jedino dana, onda Bog čini nepravdu, a ta je izjava kontradiktorna, što znači da nešto ne štima.
Pokušat ću biti plastičniji. Čovjek živi kao zločinac na zemlji, nije ga briga za ikoga osim za sebe, a ponajmanje za Boga. Njegova promišljanja o Bogu su minimalna i usko povezana sa autoritetom oca koji ga je tukao. Dakle, igrom slučaja je spoznajno zakinut „dobivši“ oca koji ga je predestinirao za kriminal i u njemu osakatio čovjeka. Jednom rečenicom; tom je čovjeku uskraćena ljubav i ne znajući za nju nije ju znao ni davati. Hoće li Bog dopustiti da se taj čovjek osudi na pakao? Ako dopusti, Bog je ostao po strani ne iskazavši mu milosrđe samim time što mu nije „osigurao“ spoznaju, dok onome sa sređenom obitelji spoznaja ljubavi pomaže da bude čovjek, a samim time i da se spasi kada dođe trenutak.
Smatram da Bog svakom čovjeku pruža spoznaju sebe u onoj punini koliko je čovjekova duša sposobna spoznati; tek tada, kada je čovjek uvidio tko je Bog, Svevišnji će mu osigurati slobodu da se sam odluči za Njega ili ne. Ako ne bi bilo tako ljudski odabir ne bi bio građen na istini, već prividu.
Kako je Bog ljubav smatram da nema tog slobodnog bića koji će na takvu ljubav, kada je spozna, reći „ne“.
Prema tome, smatram, pakao zjapi prazan!!!!!!!!
< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Student jedne grane humanističkih znanosti. Reći za sebe boem je pretenciozno, pa ni neću. Između ostalog veliki sam pobornik slobode, ali one u ljubavi, ne robovanju (unatoč nicku). Fotografija je, uz glazbu i riječi, moj najdraži način izražavanja. Imam velike oči kojima promatram svijet i prihvaćam život, iako se ponekad grčevito protiv njega borim. To sam ja, pun fantazija i grešaka, ali čovjek
Ovim putem pozivam ljude dobre volje da mi pomognu, tko zna, napraviti novi predložak za moj blog. Unaprijed hvala
Slijedi popis ljudi čija promišljanja ili uratke volim čitati i gledati redovito i sa zadovoljstvom
Moj prijatelj fotograf
Donin svijet
Athena
Fartello
Neazess
Lista za otpis
O kvazi humanitarnim akcijama (aka 060 pljačka)
O navijačima
O velikom prasku
O katoličkom ekskluzivizmu
O Zagrebu
O paradoksu fenomena Međugorje i o dječjoj vjeri
O cajkerima
O hrvatskoj koristoljubivosti
O limbu 2
O limbu 1
O anemičnom kršćanstvu današnjice
O muljanju navijača
O poštenju 2
O poštenju 1
O pravu na to da budeš budala
O dvoličnom poslodavcu
O duhovnoj tuposti
O Bogu Staroga saveza
O ženskoj izbirljivosti
O osjećajima
Sastojci ljubavi
O ispravnom tumačenju Knjige Postanka
Jad i bijeda hrvatskog novinarstva
Spoznaj sebe
Rastrojeni, a opet iz jednog
Postoji li Bog, pt.1
Postoji li Bog, pt.2
Postoji li Bog, pt.3
Postoji li Bog, pt.4 ili Tko je nalogodavac dobra
O duhovnjacima
Odobrava li Crkva smrtnu kaznu
Bog je lud!
Neka pitanja i pokušaji odgovora o Bogu
O ateistima
Smije li ogorčenje jednoga biti razlog nedosljednosti drugoga
Ima li ljudi u paklu?