utorak, 08.01.2008.
Imam pravo na svoje mišljenje!!!
Oni koji nikada ne mijenjaju mišljenje, vole sebe više nego istinu.
Joseph Joubert
Pročitah ovu mudroliju još prije par mjeseci i urezala mi se u um poput noža u puding (analogija između mog uma i pudinga namjerna:). Često čitam komentare uokolo po blogovima i česta rečenica jest: Imam pravo na svoje mišljenje. Tom rečenicom kao da govore imam pravo na ne mijenjanje mišljenja, ili imam pravo na neistinu, ili imam pravo na glupost. Slažem se, svatko ima pravo biti što god poželi, tako i budala, ali žao mi takvih.
Sigurno se pitate kako sam siguran da je netko u krivu ako kaže imam pravo na svoje mišljenje? Naime, tko god to kaže taj diže ruke od svake argumentacije, a prislanja se vlastitom, subjektivnom promišljanju gdje je jedini „argument“ ja tako mislim. I sada, ako vam ja kažem da je trava crvena, a vi argumentirano tvrdite da je zelena, ja imam pravo reći kako ja imam pravo na svoje mišljenje i sve sam obrazložio i riješio.
Drugo, tko koristi takav pristup očito da ne sluša drugoga, jer to je njegovo mišljenje, a ako je njegovo onda mora da je točno. Čisti primjer je jedna prepirka oko Knjige postanka gdje je dotična Blini tvrdila kako je nemoguća glupost Crkve koja zagovara nastanak čovjeka od dvoje ljudi. Nakon što sam joj argumentirano servirao sve dokaze da je u krivu, da krivo pristupa samom problemu i da promotri još jednom, ona meni odgovori kako ima pravo na svoje mišljenje. Niti jednog jedinog argumenta, ništa, čista slama + imam pravo na svoje mišljenje i amen.
Kada danas, sa vremenskom distancom sagledavam tijek događaja, jedino što uviđam je to da je ona rekla imam pravo na glupost, pusti me u mom neznanju i neistini, dobro mi je jer to je moje.
Sad opet čitam izjavu Josepha Jouberta i uviđam kako ovo egoistično društvo ne može iznjedriti ništa pametnije od toga. Voljeti sebe, ali na nesvjesni manijakalni način, je vrhunaravni pojam i pojava danas. Čitajući blogove nalazim na takve ego tripere da mi se smuči, jer nitko ne pazi što piše, svi se daju u cijelosti i zemljovid su njih samih, a taj zemljovid najčešće nosi ime Egoland.
Drugi put kada naiđete na biserje naziva „imam pravo na svoje mišljenje“, zastanite, pročitajte bolje i uvidjet će te da je jedino mjerilo tom autoru on sam.
